PROGRAM

KAKO DALJE
Program oporavka Liste Nebojše Vukanovića

Iznurena višedecenijskom lošom upravom, korupcijom, lošim kadrovima, sistematskom pljačkom, uništavanjem i rasprodajom privrede i prirodnih resursa, iseljavanjem stanovništva i velikim spoljnim i unutrašnjim dugom, Republika Srpska se nalazi na granici samog daljeg opstanka i funkcionisanja. Građani nisu slobodni i ne žive u slobodnoj već okupiranoj državi. Sa jedne strane nalazimo se pod protektoratom međunarodne zajednice i velikih sila koje preko visokog predstavnika imaju veoma važnu ulogu i snažan uticaj, a sa druge strane mi smo taoci političkih elita koje su nas pokorile kako bi sebi prigrabile veliku moć i bogatstvo. Ova unutrašnja okupacija je prikrivena, ali i veoma teška i opasna jer mnogi strahuju da će javnim iznošenjem stavova snositi posljedice i ostati bez posla. Sami građani su u značajnoj mjeri tome doprinijeli jer su dozvolili da ih korumpirani političari drže pokorenim, ucjenjuju ili kupuju sitnim poklonima, obećanjima ili radnim mjestima u pretrpanoj administraciji.
Uređeno društvo počiva na pojedincima koji obavljaju važne i odgovorne funkcije, i ukoliko se u Republici Srpskoj izvrši pozitivna selekcija i izaberu najpošteniji, najsposobniji, najobrazovaniji i najodgovorniji kadrovi koje trenutno imamo, vrlo brzo će početi izlazak iz krize te ekonomski, moralni, privredni, obrazovni i svaki drugi oporavak društva. Sve počiva na čovjeku, i umjesto što su stotine miliona maraka proteklih godina nepotrebno uložene u razne zgrade, objekte, luksuzne automobile, namještaj i opremu, bilo bi mnogo korisnije da su ta sredstva preusmjerena u podmlađivanje, usavršavanje i obrazovanje novih stručnih, odgovornih i poštenih kadrova. Jačina države i njenih institucija ne zavisi od veličine, opremljenosti i uređenosti objekata i voznog parka kojim raspolažu, već obrazovanja, sposobnosti, poštenja, kolektivne svijesti i odgovornosti ljudi koji njima upravljaju.
Neodgovorni i korumpirani političari su domaću političku scenu pretvorili u ustajalu prljavu baru prepunu raznog otpada, većina njih je međusobno povezana i umiješana u velike korupcionaške afere, i jedan od njihovih najvažnijih zadataka je da spriječe poštene, moralne i neucijenjene ljude bez hipoteka da preuzmu odgovornost i pokušaju da iznesu prijeko potrebne promjene. Otuđena oligarhija nastoji da očuva sadašnje pozicije kako bi i dalje jedni te isti kadrovi vodili glavnu riječ. Političari uporno ponavljaju da je prostor u kome djeluju isuviše prljav i kontaminiran, i tako plaše poštene i nekompromitovane intelektualce da će svako onaj ko pokuša nešto da uradi postati sličan njima, isprljati svoju biografiju i karijeru. Zbog toga mnogi sposobni, pošteni, nekorumpirani i neucijenjeni pojedinci uopšte ne učestvuju u važnom segmentu društvenog života i donošenju temeljnih odluka, a to je velika greška jer niko ne može da se kompromituje ako direktno ne učestvuje u prljavim poslovima i sumnjivim radnjama.
Sudbina ove i budućih generacija prepuštena je u ruke neodgovorne klase okoštalih političara koji vode isključivo računa o ličnim, ali ne i kolektivnim interesima. Zato je prijeko potrebno da se novi mladi, obrazovani, sposobni i pošteni ljudi organizuju i udruže kako bi pokušali da zaustave stalno propadanje, izvrše preokret i daju nadu građanima da mogu živjeti bolje u pravednijem i uređenijem društvu.
Neophodno je da se ljudi okupe određenog cilja i programa, a ne oko neke partije, jer su one i partijski sistem izvor korupcije i većine problema. Danas je nemoguće graditi stranku i masovnu organizaciju bez velikih novaca. Ukoliko se dobiju, pozajme ili uzmu velike sume novca od nekog tajkuna i finansijera gubi se neophodna sloboda i samostalnost u radu i donošenju važnih odluka jer bi se na određeni način morali zastupati interesi krupnog kapitala i finansijera, a onda bi bilo nemoguće ostvariti krajnji cilj – promijeniti i depolitizovati sistem, izvršiti pozitivnu selekciju i kadrovsku politiku, suzbiti kriminal, nepotizam i korupciju, zavesti red, pravdu i vladavinu zakona.
Uoči izbora aktuelni političari neprekidno nastoje da međusobnim optuživanjem, vrijeđanjem, omalovažavanjem i nepristojnim ponašanjem podignu atmosferu, obmanu javnost i skrenu pažnju sa važnih na marginalne probleme kako se ne bi razgovaralo o njihovoj odgovornosti i pravim uzrocima teške situacije u kojoj se društvo i nacija već duže vremena nalazi. Sukobi, svađe i međusobno optuživanje neće nam donijeti ništa dobro, pa je neophodno smanjiti tenzije, ukloniti sa političke scene osobe koje su učesnici korupcionaških afera i izvor problema. U novoj ekspertskoj Vladi treba okupiti najsposobnije i najbolje stručnjake sa znanjem i iskustvom koji će u normalnoj atmosferi bez pritisaka raditi na rješavaju nagomilanih gorućih problema. Naša politička scena je zamorena potrošenim političarima koji se ciklično smjenjuju na vlasti, i potrebna je jedna nova snaga i energija grupacije nekompromitovanih ljudi koja bi unijela neophodnu dinamiku, živost i promjene, postala korektiv vlasti i ne bi dozvolila da i nakon opštih izbora 2014. našim životima i dalje upravljaju stari kadrovi.

Prioriteti nove Vlade moraju biti:

– smjena generacija, promjena sistema i načina upravljanja
– departizacija i depolitizacija društva
– profesionalizacija i pozitivna selekcija najboljih kadrova na važnim funkcijama
– odlučna i iskrena borba protiv korupcije, nepotizma i svih oblika kriminala, te oštro sankcionisanje političara i svih odgovornih lica
– efikasnije korištenje prirodnih resursa, razvoj privrede, industrijalizacija i deprivatizacija
– pravednija politika zapošljavanja i oporezivanja, te smanjenje velikih socijalnih razlika u društvu
– ravnomjeran regionalni razvoj

Republika Srpska se nalazi u dramatičnoj situaciji, obezglavljena lošim i korumpiranim kadrovima, razjedena organizovanim kriminalom, krađom i korupcijom koja je uništila sve institucije. Zbog brojnih problema, prezaduženosti, preglomazne, trome i neefikasne administracije postoji realna prijetnja da prenapregnuti sistem pukne, i da se Republika Srpska sama uruši. Nama nije potrebna samo puka promjena vlasti i zamjena nekolicine funkcionera na vrhu piramide, već krupne sistemske promjene i smjena generacija. Neophodan zaokret može izvesti samo nova generacija koja se neće naslanjati na partije, strane ambasade, krupni kapital, centre moći i nevladine organizacije već isključivo na narod koji treba da masovnom podrškom na izborima da legitimitet i snagu neophodnu za razračunavanje sa brojnim negativnim pojavama u društvu. Sve počiva na čovjeku, i ukoliko povjerimo upravljanje poštenim i odgovornim ljudima koji će lične interese podrediti kolektivnim može se očekivati uspostavljanje pravne države, ekonomsko, moralno i svako drugo ozdravljenje društva.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora Republika Srpska je imala sve elemente državnosti, od vojske, carine, poreske politike do granične policije, ali smo mnogo toga izgubili zbog korupcije i ucijenjenih političara koji su zbog očuvanja funkcije i privilegija bili spremni da žrtvuju državne i nacionalne interese. Sa malim brojem časnih izuzetaka, prije svega politička, ali i intelektualna i finansijska elita izdala je opšte građanske i nacionalne interese. Vođeni ličnim interesima i konformizom bez granica političari i njihovi mentori nastoje da očuvaju pozicije po svaku cijenu, dodatno se obogate i steknu još veću moć i kontrolu nad institucijama, građanima i državom.
Politički sistem je u osnovi i do srži korumpiran. Jedini cilj aktuelnih političara je održavanje ili učešće u vlasti kako bi sačuvali brojne privilegije, zaštitili se od utvrđivanja odgovornosti i nastavili da se bogate na račun države. Većina građana je klonula u apatiju jer je u više navrata pronalazila snage da smijeni korumpiranu i otuđenu vlast i dovede drugu političku opciju koja je obećavala promjene, red i pravdu, ali su oni ipak iznevjerili narodno povjerenje. Sve postojeće stranke i političari imali su priliku da pokažu svoje sposobnosti, ali nisu ispunili obećanja, nisu uspostavili vladavinu zakona, sproveli neophodne reforme. Zato su nam potrebne nove snage i forme djelovanja.
Negativna selekcija vidljiva je na svakom koraku jer trenutno napreduju samo neobrazovani, nesposobni, nemoralni partijski poslušnici koji za svoje ponašanje i propuste ne odgovaraju narodu i državi već partiji koja ih je postavila i koja ih štiti da ne bi odgovarali za zlodjela. Takva praksa mora da se prekine, jer bez departizacije, profesionalizacije i pozitivne selekcije ne može biti nikakvog napretka.

DEPARTIZACIJA

Glavni uzrok svih problema su su partije, interesne grupacije u kojima se uglavnom okupljaju neostvareni pojedinci čiji je jedini cilj da se obogate krčmeći narod i državnu imovinu. Granice između stranaka su gotovo izbrisane, one nemaju ideologiju, ubjeđenja, teško je utvrditi koje su stranke ljevice, desnog centra, radikalne desnice, proevropskih opredјeljеnja…. Važno je samo na bilo koji način prikupiti dovoljan broj glasova za prelazak cenzusa i osvajanje mandata kako bi se kasnije sa njim trgovalo. Zbog ostvarivanja ličnih interesa i ambicija stvaraju se neprirodni savezi i koalicije, često dolazi do sukoba, raskola, stvaranja frakcija i podjela u strankama. Partije su iznad svega u našem društvu, iznad naroda, zakona i države, i one i njihovi lideri nikom ne polažu račune za rezultate svog rada i ponašanja. One kontrolišu sve, od javnih ustanova, preduzeća, većine medija do policije i pravosudnih institucija, što omogućuje otuđenim političarima i centrima moći da se ponašaju bahato bez straha da će nekada odgovarati za svoje postupke.
Političari su beskrupulozne hijene koje su nas raskomadale, i koji neprekidno melju i jedu narod do njegove potpune propasti. Njima nije sveta i važna vjera, nacija, porodica i država, i spremni su sve da prodaju i prokockaju zarad vlasti, novca, moći i bogatstva. Kao evropski kolonizatori koji su komadima tkanine i dijelovima slomljenog stakla mamili naivne tamnopute urođenike u Africi i na prevaru ih odvodili u ropstvo da rade do smrti, tako i naši političari lažima, Potemkinovim selima i suludim predizbornim obećanjima varaju naivne glasače nudeći im blagostanje, posao i normalan život, a poslije izbora nas pljačkaju i uništavaju smijući nam se što smo bili naivni.
Zbog toga je proces depolitizacije i udaljavanje političara i politike iz privrede, javnih preduzeća, fondova i ustanova, te profesionalizacija državne uprave prioritet nad prioritetima. Republika Srpska je mala, rijetko naseljena sa malim brojem stanovnika, i zbog sve lošijeg obrazovanja i “odliva mozgova” ima velikih problema sa hroničnim nedostatkom kvalitetnih kadrova, nedovoljnim brojem obrazovanih i sposobnih ljudi na važnim pozicijama. Potrebno je na jednom mjestu okupiti ugledne stručnjake iz svih oblasti, iz zemlje i dijaspore, i Vladu formirati kao tim najboljih, najpoštenijih, najmoralnijih i najodgovornijih kadrova ljudi koje trenutno imamo, i koji će pokušati da uspostavi funkcionalnu pravnu državu i obezbijediti minimalne uslove za normalan život svakog građanina.
Dosadašnja praksa je pokazala da su propadali i nestajali svi kolektivi i institucije (od fabrika, javnih preduzeća i ustanova do medija, sportskih klubova, obrazovnih i kulturnih društava) u kojima su prepoznatljivim načinom partijašenja upravljali i glavnu riječ vodili političari i stranke, dok su dobri rezultati postizani u oblastima gdje nije bilo puno politike, gdje je vladao profesionalizam i cijenio se rad, obrazovanje i postignuti rezultati.
Priliku da dobiju posao, funkciju i napredovanje u karijeri danas uglavnom imaju partijski poslušnici sa sumnjivim obrazovanjem, najčešće ulizice, poltroni i galamdžije koji strankama donesu najviše sigurnih glasova na izborima. Obrazovani, stručni i sposobni uglavnom ne mogu ili ne žele da se ponižavaju, nose stranačke zastave, bedževe, majice i spuštaju se na nivo beskrupuloznih partijaša, i zbog toga nemaju priliku da dođu do posla i pokažu svoje znanje i sposobnosti.
Zbog ovakve pogubne prakse i negativne selekcije sve više propadamo, i pod hitno treba zaustaviti stranačko zapošljavanje i kadriranje, utvrditi najviše strandarde, stroge kriterijume i precizna pravila po kojima se nakon dužih javnih rasprava i postizanjem što većeg konsenzusa biraju kadrovska rješenja na najodgovornijim funkcijama, a zbrajanjem bodova biraju najbolji i najsposobniji kadrovi i kandidati na rang listama za posao u javnoj upravi i administraciji.

BORBA PROTIV KORUPCIJE

Najveći izazov opstanku Republike Srpske nisu političari i unitarne ideje iz Federacije, velike sile i pritisci međunarodne zajednice i država koje tradicionalno nisu naklonjene srpskim interesima, već neodgovorni pojedinci na vlasti, nefunkcionisanje zarobljenih institucija, nepotizam, kriminal i korupcija alarmantnih razmjera. Teške bolesti se ne liječe andolima već radikalnim i često bolnim zahvatima. U javnim nabavkama, namještenim poslovima i sumnjivim tenderima i drugim “osmišljenim” i razrađenim načinima, država pljačkanjem godišnje izgubi više stotina miliona maraka, i dovoljno je zadržati i pravilno rasporediti ovaj novac najugroženijima pa bi se već poslije godinu dana osjetio napredak, smanjenje ekstremnog siromaštva i poboljšanje životnog standarda.
Sasjeći kriminalnu hobotnicu, presjeći kanale kojima se iz države i budžeta odlijeva novac na račune nezasite kriminalne grupacije je prvi i najvažniji zadatak. Ovu grupa je dobro organizovana, finansijski veoma moćna, čine je vodeći političari, čelnici i dijelovi nekadašnjih bezbjednosnih službi, tajkuni i biznismeni bliski vlastima, oni imaju svoje ljude ubačene u svim institucijama sistema i porama društva, i njihovo uklanjanje neće biti nimalo lak i jednostavan zadatak.
Država može osnovati na desetine raznih Agencija i Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala, ali ukoliko nema dovoljno političke volje i podrške vodećih ljudi u državi neće se postići potrebni rezultati. Smatram da bi bilo najefikasnije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova osnovati novu posebnu Upravu koja bi se simbolično nazvala POSKOK (Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala). Što manje ljudi bude uključeno u veoma važan posao i osjetljive istrage, to će se efikasije raditi. U Upravi bi bili angažovani najugledniji, najpošteniji, najbolji i najiskusniji inspektori i policajci koji nemaju mrlja u karijeri, a njihov rad direktno bi kontrolisali premijer i ministar unutrašnjih poslova. POSKOK bi na raspolaganju trebao da ima sve neophodne državne resurse potrebne za vođenje komplikovanih istraga i procesa, plate zaposlenih bile bi na nivou ministra, a poslije svake zaplijene i oduzimanja nelegalno stečene imovine korumpiranim političarima i drugim kriminalcima, zaslužni bi dobili posebne nagrade i priznanja.
Nosioci aktivnosti u POSKOKU imali bi specijalno obezbjeđenje i trebali bi tijesno da sarađuju u istragama sa provjerenim tužiocima iz Odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala. Ukoliko se želi oporavak, čelni ljudi Srpske moraju pronaći svog Đovanija Falkonea, poštenog i neucijenjenog tužioca – profesionalca koji će formirati tim, vršiti i kontrolisati važne istrage, i kome će država pružiti svu neophodnu podršku, logistiku i zaštitu da bi se zaustavila pljačka i sasjekli svi krakovi najopasnije kriminalne hobotnice.
Pravnici i stručnjaci iz ove oblasti svakako bi trebali usvojiti neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku, Zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine i drugim povezanim zakonskim rješenjima kako bi se uklonile sve eventualne prepreke i nedorečenosti, a istrage i postupci bili što efikasniji i uspješniji.
Građane treba ohrabriti i aktivno uključiti u borbu protiv korupcije, i tražiti od njih da anonimno prijavljuju sve slučajeve zloupotreba i spornu dokumentaciju anonimno elektronskom poštom šalju državnom tužiocu, premijeru ili prvom čovjeku istražnog tima. Na taj način svi građani bili bi aktivno uključeni u borbu sa korupcijom i kriminalom, što bi državi i službenicima značajno olakšalo posao, a kod odgovornih povećao strah od sankcija ukoliko pomisle da mogu neopaženo oštetiti i krasti državu i društvo. Neophodno je da tolerancija na sve oblike kriminala bude jednaka nuli, da niko ne bude nedodirljiv i zaštićen, a vrlo je važna podrška javnosti, medija, stručnjaka i cjelokupnog društva kako bi se izborili sa najvećom pošasti 21. vijeka.
Oštrim sankcionisanjem neodgovornih i bahatih političara, ministara, direktora i drugih i funkcionera koji su zloupotrijebili povjerenje i dužnost i stekli veliko bogatstvo, te oduzimanjem njihove nelegalno stečene imovine država bi se na neki način obeštetila a napunio bi se budžet i fondovi koje su lopovi prethodnih godina ispraznili. Sa druge strane poslao bi se signal i jasno bi se pokazalo kako prolaze lopovi, prevaranti i korumpirani funkcioneri. Strah čini čuda i sigurno je da bi strah od dugogodišnjeg života u zatvoru, rušenja porodice, oštrih kazni, oduzimanje imovine i javnog poniženja preventivno djelovao na mnoge nosioce važnih funkcija. Pokajnici i svjedoci saradnici koji istražiteljima razotkriju šeme pljačkanja javnih dobara i svjedoče protiv nadređenih u sudskim procesima treba da imaju pooseban tretman i zaštitu.
U umreženom nakaradnom sistemu trenutno svako krade koliko može i koliko stigne jer nema straha od kazne i odgovornosti, i to nas je dovelo do dna na kome se nalazimo. Zbog toga je potrebno pokazati da niko ne može nekažnjeno da radi šta hoće, i da će prije ili kasnije biti razotkrivene afere, a akteri odgovarati svojom imovinom.
Riba od glave smrdi, i ako se sa vrha počne čistiti država, vrlo brzo će se red zavesti i na svim ostalim društvenim ljestvicama. Građani prate ponašanje onih koji ih vode, i ukoliko bi se pošteno i odgovorno rukovodilo društvom vrlo brzo bi se vidjeli rezultati i oporavak u svim segmentima društva, smanjio bi se kriminal i povratile bi se određene moralne norme na isti način kako je cijelo društvo počelo da se kvari i tone paralelno gledajući i kopirajući korumpirane političare koji su nas pokrali i nekažnjeno napredovali proteklih 20 i više godina umjesto da su završili iza rešetaka. Svima kojima se sudskim presudama dokaže da su zloupotrijebili položaj i počinili krivična djela iz privrednog kriminala treba trajno zabrani obavljanje funkcija i rad u državnoj službi.
Bezobzirnim pljačkanjem sopstvenog naroda i države koja je krvavo i teškom mukom stvorena, aktuelna politika i sa njom uvezani pojedinci i grupe nezasluženo su stekli ogromno bogatstvo. Pravda i red su nasušni hljeb koji je prijeko potreban našem društvu, a oduzimanjem hacijendi, nekretnina, novaca sa domaćih i stranih računa, vila, stanova i drugih nekretnina korumpiranim političarima, te njihova prodaja ili raspodjela imovine po utvrđenim kategorijama najugroženim stanovnicima koji su žrtve tranzicije i pljačke smanjilo bi se siromaštvo i velike klasne razlike u društvu. Posebno odjeljenje treba da se bavi imovinom naših političara i državljana u inostranstvu, te novcima koje naši političari čuvaju na posebnim tajnim računima u švajcarskim i drugim inostranim bankama. Političari će morati da dokažu porijeklo svoje i imovine članova svojih porodica. Sva imovina za koju ne mogu dokazati da su je stekli radom na pošten način biće oduzeta i vraćena državi.
Pojačane interne kontrole i revizije su veoma značajne, a svaki negativan Izvještaj, primjedbe i uočene nepravilnosti i zloupotrebe moraju se prijaviti Tužilaštvu i istražnim organima, i u najkraćem roku tražiti pokretanje postupka protiv odgovornih.

REFORMA PRAVOSUĐA

Pravosuđe je rak rana našeg društva, a sudije i tužioci nemaju nikakvu odgovornost prema društvu i račune polažu samo Visokom sudskom i tužilačkom savjetu u kome su njihove kolege koje štite njihove propuste i nezakonite radnje. Prethodna reforma pravosuđa u BiH koju su sproveli stranci dala je veoma loše rezultate, i političari i centri moći samo formalno nemaju kontrolu nad nosiocima pravosudnih funkcija. Političari su se trudili da se izaberu tužioce koji će biti pod njihovom kontrolom, pa kao rezultat toga imamo podatak da nijedan visoki političar i funkcioner nije odgovarao za korupciju i zloupotrebu položaja iako smo svjedoci brojnih milionskih afera o kojima se govori u javnosti. Od istrage protiv predsjednika Milorada Dodika, Ranka Škrbića i drugih poznatih političara koje su naprasno obustavljene, do slučaja “Alijagić” te desetina velikih giganata i preduzeća koja su opljačkana u sumnjivim privatizacijama, svjedoci smo primjera nemoći, nefunkcionisanja i lošeg rada pravosuđa. Brojne presude su nezakonite i uprkos brojnim dokazima optuženi su oslobođeni optužbi ili osuđeni na minimalne kazne, znatno niže od zakonom propisanih. Uprkos tome nevjerovatno zvuči podatak da nijedan sudija i tužilac nije do sada krivično odgovarao.
Nosioci pravosudnih funkcija trenutno su nedodirljivi, i bez obzira šta i kako radili ne snose nikakve sankcije i posledice. Pod izgovoram miješanja u navodno nezavisno pravosuđe, sudije i tužioci ne dozvoljavaju da se iznose kritike na njihov rad. Reformom pravosuđa moraju se iz njega ukloniti korumpirani tužioci i sudije koji su povezani sa političarima i tajkunima. Mora se uspostaviti jak sistem kontrole rada tužioca i sudija, i prekinuti praksa donošenja skandaloznih blagih i oslobađajućih presuda, te ostavljanja predmeta u fioke dok oni ne zastare.
Narodna skupština Republike Srpske od provjerenih i iskusnih pravnika mora formirati posebno tijelo koje bi imalo veliku slobodu i autonomiju u radu, pravo na korišćenje posebnih istražnih mjera i radnji u kontroli rada pravosudnih organa. Svaki nosilac pravosudne funkcije mora biti pod lupom, odgovarati za svoje ponašanje i rezultate rada, te biti udaljen iz pravosuđa ukoliko se ogluši od zakon i donosi sporne i nezakonite odluke. Vrlo je važan i pritisak javnosti i političara na sudije i tužioce koji ne rade svoj posao, a svakako da bi i samo prisustvo osoba sa velikim ugledom i autoritetom u društvu važnim sudskim procesima i donošenju presuda pozitivno uticalo na rad sudija.
Kao i kod saobraćajnih prekršaja treba uvesti model sankcionisanja i negativnog bodovanje sudija i tužilaca koji neodgovorno rade svoj posao. Nakon određenog broja negativnih bodova izricale bi se mjere suspenzije, smanjenja plate, razrješenja sa funkcije…

PRIVREDA, INDUSTRIJA I EKONOMIJA

Prvi zadatak nove vlasti je uspostavljanje budžetske ravnoteže između prihoda i rashoda kako bi prestalo pogubno zaduživanje Vlade RS kod MMF, komercijalnih banaka, emisija trezorskih zapisa… To se može postići jedino drastičnom štednjom i racionalizacijom troškova na svim nivoima vlasti, u svim institucijama, javnim preduzećima i ustanovama, smanjenjem troškova administracije i striktnim ograničavanjem i racionalizacijom prava na korištenje reprezentacije, automobila, smještaja, dnevnica i drugih rashoda na koje država nepotrebno troši desetine miliona maraka (svjedoci smo brojnih primjera zloupotrebe računa za gorivo, hotelske usluge, servisiranje automobila, dnevnica; direktori se u namještenim poslovima “ugrađuju” velikim sumama, a svoje nižerangirane saradnike za ćutanje nagrađuju tolerancijom sitnih krađi i malverzacija).
Vlada više ne smije biti servis krupnom kapitalu koji finansira političare i stranke, a zauzvrat dobija velike namještene poslove preko kojih država gubi desetine miliona maraka. Umjesto što prioritetno vodi brigu o bogatašima i zastupa njihove interese, Vlada treba da postane servis svih građana, i prije svega vodi brigu o najsiromašnijim i najugroženijim slojevima stanovništva.
Pravednim rasporedom budžetskih sredstava i javnih resursa vremenom će se smanjiti razlike i jaz između malog broja veoma bogatih građana i armije siromašnih i nezaposlenih koji su žrtve tranzicije. Društvo treba da obezbijedi uslove da u svakoj porodici bude zaposlen bar jedan član domaćinstva, a svim socijalno-ugroženim licima, invalidima, starima i nemoćnima treba obezbijediti hranu i minimalne naknade za život dostojan čovjeka u 21. vijeku kako na ulicama ne bi imali ljude koji umiru od posledica neuhranjenosti, loše zdravstvene zaštite i nedostatka osnovnih uslova za život.
Neoliberalni kapitalizam je poguban koncept koji je nanio veliku štetu Republici Srpskoj i njenoj privredi i doveo do toga da stotine hiljada ljudi ostane bez radnog mjesta i plate. Hitno je potrebno napustiti ovaj koncept, i usvojiti minimum neophodnih mjera kojim bi uvela kontrola kvaliteta uvoznih proizvoda i štitili interesi domaćih kompanija. Pokretanje privrede i proizvodnje, pravilno korištenje prirodnih resursa i potencijala mora biti prioritet nove vlasti.
Zakon o radu mora se strogo poštovati, i država mora efikasno štititi radnike i njihova prava kako se oni ne bi pretvarali u slabo plaćene robove koji se iskorištavaju do krajnjih granica. Poslodavac mora ispunjavati sve obaveze prema radnicima, a posebno se moraju štiti prava radnika u privatnom sektoru.
U proteklom periodu zastupajući tuđe umjesto interesa sopstvenog naroda neodgovorni političari su uništili su gotovo sva velika preduzeća koja su nekada bili nosioci razvoja. Proces kriminalne privatizacije ostavio je pogubne posljedice koji se gotovo i ne mogu sanirati, a jedan od važnih zadataka nove Vlade mora biti preispitivanje svih privatizacionih Ugovora, i poništavanje onih kod kojih kupac nije ispunio preuzete obaveze prema državi i radnicima. Zbog tehnološke zaostalosti, malog tržišta, ograničenih resursa, nedovoljnog stručnog i obrazovanog kadra trenutno je teško pokrenuti visokotehnološku, auto-industrija i sl., ali se može oporaviti drvna, mašinska, tekstilna i prehrambena industrija.
Šume Srpske imaju monopol na eksploataciju drvnog bogatstva i prosto je nevjerovatno da ovo Javno preduzeće posluje sa gubicima. Jedini uzrok lošim rezultatima i negativnom saldu je kriminal i korupcija zbog koje su se direktori i pojedinci obogatili na štetu države. Potrebno je uspostaviti jak sistem kontrole, preispitati rad svih javnih preduzeća u Šumama Srpske, procesuirati odgovorne pojedince i raskinuti štetne Ugovore. Šumsko bogatstvo je veliko, i potrebno je pravilno iskoristiti ovaj resurs za razvoj drvne i industrije namještaja, te nastojati da domaće firme prerađuju drvo sve do finalnog proizvoda. IRB i Vlada treba da obezbijede stimulativna sredstva za izvoz, te osnivanje posebnog Investicionog fonda preko kojeg bi se uz strogu kontrolu obezbjedila sredstva za pokretanje proizvodnje, subvenciju otvaranja proizvodnih radnih mjesta i privlačenje investicija.
Poljoprivreda je neiskorišten resurs, a nažalost velika sredstva koja su kroz subvencije i podsticaje bila namijenjena razvoju sela i poljoprivrede završila su u rukama malog broja pojedinaca. Poražavajuća je činjenica da iako smo u samom evropskom vrhu po površini poljoprivrednog zemljišta po glavi stanovnika, mi nažalost uvozimo hranu i vodu sumnjivog kvaliteta. Kao i na ostalim poljima, i ovdje je prije svega potrebno pronaći poštene ljude i adekvatna kadrovska rješenja na važnim pozicijama kako bi se pojačali kontrolni mehanizmi za trošenje podsticaja, subvencija i sredstava namijenjenih razvoju i unapređenju poljoprivredne proizvodnje. Subvencije i podsticaje treba isplaćivati po količini proizvedene hrane, a Vlada treba da obezbijedi sredstva da preko Robnih rezervi otkupi tržišne viškove hrane i tako da određene garancije i sigurnost poljoprivrednicima. Žalosno je da ni u 21. vijeku nismo završili izgradnju adekvatnih sistema za navodnjavanje. Zbog stalnih klimatskih promjena, poplava i čestih suša potrebno je što prije riješiti problem navodnjavanja zemljišta u Posavini, Podrinju, Lijevču polju i drugim ravničarskim područjima. Od Srbije i razvijenih evropskih zemalja mogu se vidjeti i prekopirati uspješni modeli investiranja i razvoja poljoprivrede kako bismo i mi za kratko vrijeme postali izvoznici zdrave organske hrane.
Ruralna područja u pasivnim, krševitim i nerazvijenim područjima gotovo su pusta ili sa malobrojnim staračkim domaćinstvima, pa bi država i lokalne vlasti trebali izraditi zajednički plan podrške demografskom oporavku na ovom području. Domaće proizvođače država treba da zaštiti od nekontrolisanog uvoza, eventualnog trovanja zemljišta genetski modifikovanim sjemenom, zastarjelim pesticidima…
Turizam nije dovoljno razvijen, i nisu iskorišteni svi potencijali koje imamo. Očuvana priroda, banje, nacionalni parkovi, planine, na jugu Hercegovine odličan položaj u zaleđu Jadranskog mora su dio potencijala koji se ne koristi na pravi način, i ne radi se dovoljno na izgradnji smještajnih i drugih turističkih kapaciteta. Mi nažalost nemamo izlaz na more i mogućnosti razvoja masovnog i elitnog turizma, ali možemo niskim cijenama, očuvanom prirodom, bogatim kulturno-istorijskim nasljeđem, zdravom hranom i jeftinom ponudom da privučemo turiste iz regiona. Osim ulaganja u Jahorinu, Vlada i Ministarstvo turizma i trgovine nisu dovoljno pažnje posvetili ovoj oblasti u proteklom periodu, a nacionalni park “Sutjeska” i druga područja imaju ogroman potencijal i mogućnosti koje sa relativno malim ulaganjima i dobrom organizacijom mogu iskoristiti za zapošljavanje većeg broja radnika u realnom sektoru.

Točak istorije se ne može vratiti unazad, i nije moguće ispraviti sve nepravde, istražiti sve procese i utvrditi kako je neko došao do velikog kapitala i imovine, ali se mora pronaći način da pojedinci koji su u poslijeratnom vremenu stekli veliko bogatstvo pokažu patriotizam, kolektivnu svijest i odgovornost prema narodu i državi, i ulaganjem svojih novaca u proizvodnju, pokretanje privrede obezbijede otvaranje novih proizvodnih radnih mjesta. Milijarde maraka iznesene su na račune inostranih banaka, i potrebno je uložiti veliki napor kako bi se ta sredstva povratila i uložila na ovim prostorima. Praksa iznošenja novaca, njihovo deponovanje u stranim bankama i državama, kupovanje nekretnina u Srbiji, Crnoj Gori i zemljama regiona treba prestati a tajkuni i bogataši treba da daju svoj doprinos saniranju posledica velike ekonomske krize, poplava, poboljšanju situacije i smanjenju siromaštva. Sa privrednicima treba voditi stalan dijalog kako bi se rješavali problemi i obezbijedio bolji ambijent za poslovanje, ali i insistirati da zauzvrat oni vode više računa o položaju i broju radnika. Umjesto neprekidnog povećanja nameta država treba da smanji poreze, ali obezbijedi da njihova naplata bude efikasna i da niko ne može da izbjegne plaćanje svojih obaveza.
Ekonomski stručnjaci treba da osmisle novi i pravedniji model poreske politike i novi sistem oporezivanja, baziran na pozitivnim iskustvima Danske i ostalih razvijenih zemnalja a koji predviđa da se više novaca uzima od bogatih, a da se smanje nameti siromašnim. Tako bi se povećali porezi i takse na vile, luksuzne automobile, alkoholna pića, stanove preko 120 m2, dok bi se smanjili porezi na najniže plate, najmanje stanove i nekretnine. Sigurno je da bi se pravednim poreskim reformama povećali prihodi u državnoj kasi i smanjile velike razlike između bogatih i siromašnih.

Dijaspora je naš veliki potencijal, ali nijedna vlast u dosadašnjem periodu nije iskoristila mogućnosti da privuče naše uspješne ljude koji žive u drugim državama. Uzrok tome dobrim dijelom leži i u nestabilnom i neuređenom sistemu i nepostojanju uređene pravne države, mehanizma sigurnosti za pokretanje biznisa i zaštite uloženog kapitala. Nažalost, pomoć naših iseljenika često je bila zloupotrebljena i nije završila tamo gdje je bilo planirano, pa će biti potrebno dosta vremena i poštenog rada kako bi se povratilo njihovo povjerenje.
Nakon što se stabilizuju prilike, počne oporavak, uspostavi red i profunkcioniše sistem na pravi način, čelni ljudi Republike Srpske treba da posjete sva naša iseljenička Udruženja i privrednike u zapadnoj Evropi, Americi, Južnoj Africi i drugim dijelovima svijeta, predstave mogućnosti i prednosti investiranja u maticu. Ukoliko nova struktura vlasti uspije da stvori jaku pravnu državu, obezbijedi neophodne garancije i sigurnost za kapital, sigurno je da će dosta naših bogatih ljudi i privrednika iz dijaspore prebaciti bar dijelove svojih kompanija na prostor gdje je cijena radne snage, električne energije, zemljišta puno jeftinija nego u razvijenim državama u kojima sada posluju. Povratkom bar dijela naših bogatih i uspješnih sunarodnika u maticu došao bi svjež i zdrav kapital, iskustvo, način rada, što bi sigurno doprinijelo razvoju i povećanju životnog standarda.

Najveći potencijal Republike Srpske je energetika i javna preduzeća u elektro-energetskom sektoru. Umjesto da velike kompanije i javna preduzeća profit iz poslovanja ulažu u nove proizvodne objekte, svjedoci smo da neodgovorne vlasti i političari preko svojih poslušnika nastoje da ogromna sredstva iz javnih preduzeća preko suludih skupih projekata (npr. izrade nepotrebnih projekata, mijenjanja opreme, postavljanja nove rasvjete, instalacija, farbanja…) ispumpaju velike sume novca na svoj i račune stranaka kako bi finansirali luksuzan život i predizborne kampanje. Svakako da treba istražiti poslovanje svih javnih preduzeća u elektro-energetskom sektoru i prekinuti sve puteve kojima se narodni novac odliva u privatne džepove političara i korumpirane partije.
Od oko 750 000 000 KM godišnjih izvornih prihoda Elektroprivrede Republike Srpske i njenih povezanih zavisnih preduzeća moglo bi se racionalizacijom troškova i smanjenjem partijske administracije godišnje obezbijediti minimalno 100 000 000 maraka za kapitalne investicije u nove proizvodne objekte (hidroelektrane i termoelektrane, te pokretanje iz mašinske i elektro-industrije koje bi proizvodile rezervne dijelove i opremu za mrežu i postrojenja).
Sve države u prošlosti izvukle su se iz ekonomske krize pokretanjem velikih javnih radova i proizvodnje, pa je neophodno da ova preduzeća obezbijede dio sredstava za velike kapitalne investicije u ove objekte (prije svega na rijeci Drini i Gornjim horizontima). Potrebe za energijom sve više rastu, cijene energenata se stalno povećavaju, pa je investiranje u nove proizvodne pogone, hidro i termo-elektrane od prvorazrednog značaja za naše društvo. Energetika treba da bude stub i okosnica daljeg razvoja, a Vlada mora pronaći investitore i povoljne kreditore sa kojima bi se gradili novi kapitalni objekti pod uslovom da država ostane većinski vlasnik svih novih objekata. Zakonom treba zabraniti privatizaciju Elektroprivrede RS u narednom periodu, i garantovati da će država i dalje biti njen većinski vlasnik. Nažalost, aktuelna vlast nije iskoristila povoljnu priliku i nakon privatizacije ogromna sredstva od prodaje Telekoma iskoristila za gradnju kapitalnih objekata u elektro-energetskom sektoru jer bi se na taj način pokrenula privreda i obezbijedila dugoročna energetska sigurnost. Cijena energije je u stalnom porastu pa je investiranje u nove objekte, za koje već postoje pripremljene studije, idejna rješenja i projekti, veoma isplativo. Odgovorna vlast u uređenom sistemu koji bi garantovala sigurnost za investicije i kapital lako bi pronašla investitore koji bi bili spremni da ulažu sredstva u kapitalne objekte (prije svega u Kini, Rusiji i drugim zemljama na istoku koje se brzo razvijaju i nastoje da plasiraju svoj kapital u Evropu)
Za održavanje mreže i postrojenja godišnje se utroši na desetine miliona maraka, a nažalost dobar dio repromaterijala i opreme se uvozi. I ovdje sigurno postoji mnogo prostora da se dio uvozne opreme zamijeni kvalitetnim domaćim proizvodima i pokretanjem mašinske industrije, i da država i njena zavisna preduzeća unaprijed garantuju kupovinu i tržište za domaće proizvode.

Trebamo jačati institucije u kojima će se donositi krucijalne odluke, umjesto dosadašnje prakse da pojedinci koncentrišu ogromnu vlast u svojim rukama i samovoljno djeluju vaninstitucialno i utiču na donošenje štetnih odluka. Umjesto nesposobnih mediokriteta i sveznalica koji predsjednika, premijera i ministre tapšu po ramenu i laskaju, osobe na najodgovornijim mjestima moraju se okružiti i za savjetnike odabrati najpametnije i najobrazovanije ljude sa velikim iskustvom od kojih će da uče i koji će da im ukazuju na greške koje su napravili. Za donošenje važnih odluka potrebna je široka rasprava u stručnim krugovima kako bi se pronašlo najoptimalnije rješenje.
Vlada treba da formira i posebno savjetodavno tijelo sastavljeno od uspješnih privrednika, stručnjaka, univerzitetskih profesora i drugih intelektualaca koje bi ukazivalo na propuste, predlagalo određena rješenja i imalo pozitivan uticaj na rad državnih organa.

Odgovornost se mora pokazivati na svakom koraku, budžetska i javna sredstva se moraju pravedno raspoređivati i racionalno trošiti. Nosioci važnih funkcija ličnim primjerima moraju pokazati kako se štedi i racionalno troše sredstva. Jedan od najvažnijih zadataka nove vlasti je značajno smanjenje troškova na svim nivoima kako bi se štednjom obezbijedila sredstva za razvojne investicije i programe. Potrebno je uspostaviti snažan mehanizam kontrole trošenja javnih sredstava i ojačati revizorske i inspekcijske službe. Javnost je važan faktor koji treba pomno da prati trošenje sredstava, a ministri, direktori, načelnici i svi ostali funkcioneri moraće raditi maksimalno transparentno i pravdati svaku utrošenu marku. Svaka tri mjeseca moraju se podnositi Izvještaji o radu i ostvarenim planovima, a svim ministrima, menadžerima i funkcionerima koji ne mogu da odgovore zadacima mora se zahvaliti na saradnji i angažovati nove ljude koji imaju više znanja, motiva i energije. Vlada treba da funkcioniše kao jedinstven i skladan tim sastavljen od više poluga, a Narodna skupština i premijer treba da kontrolišu i pokreću mehanizam da radi što bolje i efikasnije.
Dnevnice, troškovi smještaja, putovanja i korištenje službenih automobila će se značajno ograničiti i regulisati novim Pravilnikom kojim će se spriječiti zloupotrebe. Troškovi reprezentacije i svi ostali nepomenuti rashodi i moraće se drastično smanjiti na svim nivoima, a pravo na njihovo korištenje suziti na mali broj osoba.
Nadzorni odbori su postali samo mjesta i funkcije na kojima političari dobijaju dodatne nagrade i novac, pa je potrebno reformisati ovu oblast, ukinuti Nadzorne odbore, a direktori javnih preduzeća bi za svoje rezultate direktno odgovarali osnivaču. Do ove reforme treba usvojiti Pravilnik da nijedan funkcioner ne smije istovremeno biti član više od jednog Nadzornog odbora u javnim preduzećima. Jako je važno da se iz javnih preduzeća istisnu stranke i politika, kako bi ona funkcionisala u interesu cjelokupnog društva i države a ne kao do sada da se kroz sumnjive poslove i transakcije finansiraju stranke, njihovi funkcioneri i političari. Kontrola i rukovođenje javnim preduzećima i državnim resursima treba se povjeriti nekorumpiranim i neucijenjenim stručnjacima.
Potrebno je izvršiti postepenu smjenu generacija, tako što bi se umjesto potrošenih starih političara, njihovih saradnika i satelita na odgovorne funkcije imenovali mladi i obrazovani ljudi koji imaju znanje, energiju i veliki motiv da iznesu prijeko potrebne promjene u državi.

Zakon o javnim nabavkama je poguban jer dozvoljava političarima da nekažnjeno rade šta hoće i za proviziju namještaju poslove. Stručnjaci treba da izvrše detaljnu analizu i otkriju sve nedostatke našeg, te prednosti ovog zakona u razvijenim i uređenim državama, te da se bez uticaja političara i krupnog kapitala temeljno izmijeni Zakon. Potrebno je pooštriti sankcije za one koji krše zakon i nanose štetu javnim preduzećama i ustanovama. U Singapuru i još nekim uređenim državama ponude klasifikuje poseban računarski program, pa bi se i kod nas mogao primijeniti sličan model po kome bi umjesto mitu podložnih ljudi ponude po jasno utvrđenim pravilima selektirao maksimalno objektivni računarski program.
Potrebno je preispitati rezultate rada brojnih agencija, uprava i drugih vladinih tijela koje su osnovane proteklih godina kako bi se u njima pronašao posao za stranačke aktiviste. Ukoliko se utvrdi da nema značajnijih rezultata u radu, treba preispitati njihov dalji rad i opstanak. Tako bi se izvršila racionalizacija troškova administracije, a smanjile bi se i mogućnosti “preklapanja” nadležnosti raznih institucija na nekim poslovima što je do sada bio čest izgovor za tromost, nerad i izostanak konkretnih rezultata.

LUSTRACIJA

Jedna od krupnih prepreka za smjenu generacija je snažan uticaj ostataka i agenata bivše Službe državne bezbjednosti koja ima neku vrstu kontrole nad većinom političara i stranaka. Mnogi visoko pozicionirani “udbaši” iz bivše Jugoslavije i danas obavljaju važne funkcije i nalaze se na odgovornim mjestima, a to su im omogućili njihovi obavještajni podaci i saznanja o ucijenjenim političarima i javnim ličnostima, te mreža agenata i saradnika SDB-a koja i danas igra važnu ulogu u nakaradnom sistemu. Zbog toga je jedan od važnih zadataka da se izvrši lustracija i objave imena svih saradnika bivše tajne policije. Oni bi se penzionisali i udaljili sa važnih funkcija, čime bi se sa jedne strane društvo oslobodilo teških okova iz prošlosti, a sa druge strane otvorio bi se prostor za posao i napredovanje nekorumpiranim i neucijenjenim mladim obrazovanim ljudima koji ne nose hipoteke iz prošlosti i mogu savjesno, odgovorno i pošteno da rade svoj posao. Ovaj proces značajno će doprinijeti jačanju institucija, te smanjenju stope kriminala i korupcije u društvu.

POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA

U cijelom poslijeratnom periodu vođena je nakaradna politika zapošljavanja po kojoj se do radnog mjesta moglo doći samo uz pomoć uticajnih političara, bliskih srodnika ili zahvaljujući partijskim knjižicama stranaka na vlasti. Ovakva pogubna kadrovska i politika zapošljavanja dovela je do toga da priliku za posao i napredovanje imaju uglavnom partijski poslušnici sa skromnim znanjem i sumnjivim diplomama, dok vrijedni, obrazovani i sposobni mladi ljudi koji nisu željeli da budu poslušne figure u rukama političara nisu dobijali nikakvu šansu, i nakon višegodišnjeg ponižavanja bili su primorani da odu sa ovih prostora ili pokleknu pod pritiscima nakaradne politike. Zbog toga je hitno potrebno uvesti red u politici zapošljavanja i onemogućiti stranke da drže kontrolu nad javnim preduzećima, upravom i administracijom koja je omogućila političarima da steknu neograničenu moć i postanu despoti koji odlučuju ko će i po kom osnovu dobiti posao i napredovati. Institucija javnih konkursa je obesmišljena jer se većina radnika zapošljava mimo njih, ili se unaprijed pripremaju i postavljaju uslovi za odabranog srodnika ili partijskog aktivistu.

Potrebno je napraviti precizan i jasan Pravilnik po kome bi se po određenim utvrđenim pravilima izvršilo bodovanje kandidata, a potom javno na oglasnim tablama i internetu objavio spisak svih kandidata koji su konkurisali sa zbirom osvojenih bodova i načinom kojim se došlo do konačnog rezultata. Prednost pri zapošljavanju treba da imaju:

– višečlane porodice u kojima niko nije zaposlen
– djeca poginulih boraca, invalidi i pripadnici boračke populacije
– majke i roditelji sa troje, četvoro i više djece
– nezaposleni koji spadaju u grupu socijalno-ugroženih kategorija
– osobe sa diplomom nekog od javnih univerziteta u odnosu na privatne fakultete

Partijske knjižice ne bi igrale nikakvu ulogu, a svi direktori i funkcioneri koji bi zloupotrijebili položaj i pokušali da zaposle nekog svog srodnika ili prijatelja mimo konkursa i utvrđenih pravila bili bi strogo sankcionisani i smijenjeni. Odgovornu funkciju ne može obavljati niko ko je krivično odgovarao za djela iz oblasti privrednog kriminala ili je zloupotrijebio položaj i ovlaštenja.
Svako onaj ko odgovorno i savjesno obavlja funkciju treba biti nagrađen i adekvatnim primanjima. Bolje je dobro platiti i nagraditi službenika i funkcionera koji pošteno radi svoj posao i zloupotrebama ne nanosi štetu ustanovi i preduzeću kojim rukovodi, nego da on ima manja primanja ali da kroz namještene poslove i javne nabavke kriminalnim radnjama sebi obezbjeđuje materijalnu korist a državi nanosi ogromnu štetu. Plate direktorima važnih državnih preduzeća moraju biti u nivou ministarskih, a zavisno od ostvarene dobiti na kraju godine menadžment se treba adekvatno nagraditi za postignute rezultate. Svaki trud, dobar i pošten rad treba se nagraditi, kao što se svaki nerad, loši rezultati i nezakonite radnje trebaju oštro kazniti. Pozitivna selekcija, pravedno nagrađivanje i sankcionisanje postepeno će sve stvari u društvu dovesti na svoje mjesto.

POPULACIONA POLITIKA

Nacija nam stari, iz godinu u godinu rađa se sve manje djece, a negativan prirodni priraštaj i smanjenje ukupnog broja stanovnika bilježi se svake godine. Statistički podaci su poražavajući, i od rata do danas natalitet je drastično smanjen. Zbog siromaštva i nedostatka posla mladi se sve teže i rjeđe odlučuju da stupe u brak, a rijetke su mlade porodice koje imaju dovoljno sredstava i materijalne sigurnosti da mogu imati troje i više djece. Mjere koje je do sada država preduzimala da poboljša populacionu politiku bile su loše i nisu dale rezultate. Za samo dvije godine rada Fondacije “Sveti Vukašin”, koja je obezbjeđivala skromnu novčanu pomoć porodiljama, osjetili su se pomaci i povećao se broj rođene djece u Hercegovini, i to je jasan pokazatelj da bi se demografska slika popravila ako bi država dala značajniju podršku i sigurnost mladim bračnim parovima.
U pet hercegovačkih opština dnevno se u prosjeku rađa svega jedna beba godišnje, situacija nije puno bolja ni u ostalim dijelovima Republike Srpske, pa je situacija alarmantna. Ukoliko se ovaj veliki nacionalni i društveni problem i dalje bude samo nijemo posmatrao skrštenih ruku posledice će biti pogubne.
Vlada mora da preduzme mjere kako bi se smanjile cijene dječije hrane, odjeće, obuće, te u budžetu obezbijedila znatna novčana sredstva za pomoć porodiljama, nezaposlenim majkama, te obezbijedi posao za mlade bračne parove… Važno je da se u porodici rađa treće ili četvrto dijete, pa bi iz budžeta preko posebnog Fonda majkama sa četvoro i više djece isplaćivala redovna mjesečna primanja koja bi bila bar simbolično veća od minimalne zarade.

DECENTRALIZACIJA I REGIONALNI RAZVOJ

Neravnomjeran regionalni razvoj i velike razlike između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske sve više dolaze do izražaja. U poslijeratnom periodu Vlada je malo sredstva izdvojila i uložila za kapitalne investicije na području od Trebinja do Zvornika i Bijeljine, a kao posledicu imamo veliko iseljavanje stanovništva i pražnjenje teritorije. Mnoge male, siromašne i izrazito nerazvijene opštine, poput Kalinovika, Ljubinja, Trnova, Rudog, Bileće, Čajniča, Han Pijeska, Kneževa, Istočnog Drvara suočavaju se sa izazovima golog opstanka.
Slabo naseljena i siromašna mjesta imaju skromne kadrove i ljudske potencijale, malim brojem stanovnika i lošom infrastrukturom ne mogu biti konkurentna velikim centrima, pa bi Vlada trebala da povede više računa o nerazvijenim područjima, i preko Fonda za razvoj obezbijedi sredstva za investicije i ponudi dodatne olakšice investitorima. Potrebno je pokrenuti javne radove, iskoristiti rudne i ostale prirodne potencijale kako bi se obezbijedio opstanak i održalo stanovništvo na rubnim područjima.
Neophodno je izvršiti stvarnu i efikasnu decentralizaciju vlasti u Republici Srpskoj, povećati izvorne prihode i vratiti određene nadležnosti lokalnim zajednicama (prije svega izdavanje koncesija, naknada za korištenje prirodnih resursa, te vratili lokalnim zajednicama da odlučuju o izboru komandira policije, direktora obrazovnih i zdravstvenih ustanova…)
Država koja ima veliku glavu, slabo tijelo i udove nije stabilna, pa je potrebno da se ravnomjerno razvijaju sva područja u Republici Srpskoj, a ne samo ona koja imaju najviše glasača, ili iz kojih dolaze najuiticajniji političari i čelnici stranaka. Nepotrebno je da sjedišta svih ministarstava u Vladi Republike Srpske budu u prijestonici, i moguće je sjedište određenih ministarstva izmjestiti u pojedine regije gdje bi i bilo prirodno njihovo sjedište. Sasvim je logično i prirodno da sjedište Ministarstva poljoprivrede bude u Bijeljini jer je Semberija najveći proizvođač hrane, da sjedište Ministarstva energetike bude u Trebinju jer Hercegovina proizvodi 70% struje, ili da da sjedište Ministarstva turizma i trgovine zbog Jahorine bude na Palama, a da sjedište Šuma Srpske bude u nekoj od opština na istoku Srpske. Slično se može uraditi i sa sjedištima određenih agencija, javnih preduzeća i ustanova.
I sjednice Narodne skupštine Republike Srpske mogle bi se povremeno održavati u regionalnim centrima širom Srpske, od Prijedora, Bijeljine, Doboja, Istočnog Sarajeva do Trebinja. Izmještanje ovih institucija sprovelo bi se uz saglasnost sa lokalnim zajednicama koje treba da pronađu adekvatan prostor za njihov smještaj, a sigurno je da bi ovakav potez smanjio velike regionalne razlike i doveo do ravnomjernijeg razvoja svih regija. Troškovi putovanja i drugih usluga bili bi neznatni i ne bi se mogli porediti sa ukupnom dobiti.
Do sada je bila ustaljena praksa da gotovo svi ministri i direktori važnih javnih preduzeća dolaze iz zapadnog dijela Republike Srpske jer je na tom području koncentrisano najviše glasača. Istočni dio nije do sada imao u Vladi uticajne kadrove koji bi mogli da se bore i štite interese svojih regija, pa i ovdje treba doći do promjena. Sigurno je da od Bijeljine do Trebinja ima dosta kvalitetnih, obrazovanih, poštenih i sposobnih mladih ljudi, te neka važna ministarstva moraju se povjeriti na upravljanje kadrovima iz istočnog dijela Republike Srpske, prije svega u resoru energetike, turizma, šumarstva….

OBRAZOVANJE

Obrazovanje je stub svakog društva, jedan od najvažnijih, ali nažalost i najzapostavljenijih segmenata u Republici Srpskoj kome se ne posvećuje potrebna pažnja. Standardi i norme u obrazovanju se stalno snižavaju, a upitan je rad brojnih obrazovnih ustanova. Opasnost koja bi mogla da ugrozi čitav obrazovni sistem je stalan porast broja sumnjivih privatnih fakulteta na kojima se isuviše lako stiču ili kupuju diplome, a svršeni diplomci ne stiču nikakva stvarna znanja i sposobnosti. Potrebno je hitno izvršiti detaljnu inspekciju i reviziju rada svih privatnih visokoobrazovanih institucija u Republici Srpskoj, te oduzeti licence i zabraniti rad svim privatnim fakultetima na kojima se ne poštuju pravila i ne radi u skladu sa normama i zakonima.
Ne može se dozvoliti da nastavu na ovakvim fakultetima vrše doškolovani bravari, zanatlije i osobe koje su za kratko vrijeme na vrlo čudan način stekle visoka naučna zvanja. Posledice ovakve prakse mogu biti trajne i pogubne. Srpskoj nisu potrebni lažni privatni fakulteti koji će za novac da prodaju neke bezvrijedne papire i diplome kako bi partijski aktivisti i djeca “zaslužnih” roditelja ispunila uslov da dobiju dobro plaćeni posao u državnim institucijama. Nama je potrebno kvalitetno visoko, kao i srednje i osnovno obrazovanje, koje će da stvara sposobne diplomce. Privatni fakulteti su neophodni, ali inspekcijski i kontrolni organi treba detaljno i snažno da kontrolišu njihov rad i spriječe zloupotrebe, korupciju i trgovinu diplomama i zvanjima. Takođe treba poštovati određene standarde i na javnim fakultetima, te kontrolisati trošenje sredstava i rad pojedinih studentskih organizacija koje iz budžeta dobijaju i nekontrolisano troše značajna sredstva, a sa druge strane veoma su bliska određenim političarima i centrima moći.
Pored teoretskih znanja, u školama i obrazovnom sistemu treba uvesti što više praktične nastave kako bi mladi mogli da primjene svoja znanja. Južna Koreja stvorila je jaku industriju i postala tehnološko čudo zahvaljujući dugogodišnjem sistematskom ulaganju u tehničke nauke i produkciji kvalitetnih inženjera, pa bi i naša Vlada trebala izraditi projekat sufinasiranja studija i pomaganja studenata tehničkih nauka, budućih inženjera i drugih deficitarnih zanimanja. Obrazovnu politiku treba uskladiti sa potrebama tržišta rada, iako su one skromne, te pojačati kontrolu i povisiti nivo kvaliteta nastave u osnovnim i srednjim školama i fakultetima. Država treba da obezbijedi sredstva za stipendiranje talentovane i nadarene djece i odličnih studenata na javnim univerzitetima. Na čelo obrazovnih ustanova treba postavljati ugledne intelektualce sa autoritetom koji mogu dati primjer mladima, a nikako poslušnike političara na vlasti, ljude sumnjivog morala i obrazovanja.

SPOLJNI POSLOVI

Sa Srbijom i Crnom Gorom, kao i sa svim ostalim zemljama regiona i bivše Jugoslavije, logično je razvijati dobrosusjedske odnose i saradnju na svim poljima. Mi smo nekada bili dio zajedničkog tržišta, pa je prirodno da dobro sarađujemo, te da dođe do eventualnog povezivanje država i velikih preduzeća u velikim zajedničkim projektima i nastupima na inostranom tržištu, prije svega zemljama trećeg svijeta odakle smo nakon raspada Jugoslavije potisnuti, a gdje smo kao lider nesvrstanih radili velike poslove i projekte.
Nedavni rezultati izbora u Evropi, pobjeda desnice i partija koje se protive daljem opstanku Evropske Unije treba da nas navedu na razmišljanje, jer spoljna politika po kojoj Evropska Unije i evroatlantske integracije nemaju alternativu nije najbolje i najsretnije rješenje za Republiku Srpsku i BiH. Zbog čega stalno praviti ustupke u procesu evropskih integracija ukoliko je na duži period veoma neizvjesno dalje širenje Evropske Unije.
Diplomate i političati moraju se voditi činjenicom da samo vitalni nacionalni interesi, opstanak države i nacije nemaju alternativu. Mnoge države koje su u 21. vijeku postale članice Evropske Unije nisu doživjele planirani porast životnog standarda, povećanje zaposlenosti i jačanje privrede, a svjedoci smo da se od 2008. i EU, posebno njene prezadužene zemlje na jugu, nalaze u velikoj finansijskoj krizi. Ako se BiH bude prema Evropskoj Uniji kretala dosadašnjim tempom pitanje je da li će i za 50 godina postati članica, i da li će EU uopšte i postojati i u kakvom obliku ako BiH nekada i uspije da ispuni sve uslove koji se nalaze pred njom. Put u EU traži dosta odricanja, a svakako da krhka i slaba domaća privreda i ekonomija ne mogu izdržati konkurenciju velikih, bogatih i razvijenih zemalja. Vrijeme je pokazalo da je potpuna liberalizacija tržišta i otvaranje granica bilo loše rješenje i pogubna odluka. Mi treba da u skladu sa svojim interesima i mogućnostima štitimo svoju privredu, jer će morati da prođe mnogo vremena i napornog rada da bi se ona u potpunosti prilagodila evropskim standardima i bude konkurentna. Šteta koja se nanosi prepuštanjem tržišta velikim igračima koji gutaju naše proizvođače je ogromna, i ona se ne može nadomjestiti sredstvima koja se dobijaju kroz IPA projekte i pred-pristupne Fondove.
Kao vjekovni saveznik u svim velikim ratovima, najveća slovenska i pravoslavna država Rusija je zemlja sa kojom tradicionalno imamo najbolje odnose, i prioritet spoljne politike je najbolja i najtješnja saradnja sa Rusijom. Ona je garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, članica Savjeta za implementaciju i mira i stalni član Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, te jedina država koja je u proteklom periodu zastupala i štitila stavove i interese Republike Srpske i svojim vetom sprečavala nametanje štetnih odluka. Svakako da postoje velike i do sada nedovoljno iskorištene mogućnosti za privrednu saradnju za izvoz hrane i robe u ovu veliku državu. Rusija, nakon dolaska Vladimira Putina na njeno čelo, počela je ponovo da se uzdiže i jača, njena velika energetska državna preduzeća su među najvećim i najuticajnijim u regionu, pa bi ove i druge činjenice trebalo imati u vidu prilikom donošenja streteških odluka.
Disciplinovana Njemačka je najrazvijenija i najsnažnija država i ekonomija u Evropi, i treba nastojati da se sa ove dvije države imaju najbolji privredni i svi drugi odnosi. Kadrovski treba osnažiti rad naših predstavništava u Berlinu i Moskvi, a diplomate, privrednici i ekonomisti moraju raditi na konkretnim projektima, jačanju odnosa i privrednoj saradnji.
U proteklom periodu Vlada RS je otvorila čitav niz diplomatskih predstavništava širom svijeta, pa se trebaju realno sagledati njihovi troškovi i postignuti rezultati kako bi se utvrdilo da li su sva diplomatska predstavništva opravdala očekivanja. U najuticajnim centrima svakako se moraju zadržati diplomate i misije koje bi zastupale interese, ali je vrlo vjerovatno da se mogu postići određene uštede jer su određena predstavništva nepotrebna i suvišna.
Republika Srpska ima negativna iskustva sa NATO paktom iz poslednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata, tako da nije logično i prirodno da BiH postane članica ovog vojnog saveza koji bi bio suprostavljen Rusiji i Srbiji. Uz demilitarizaciju, vojna neutralnost je najbolje i najoptimalnije rješenje.

DEMILITARIZACIJA

Oružane snage BiH su potpuno nepotrebne i previše skupe jer se iz budžeta za vojsku svakodnevno izdvaja oko 1 000 000 maraka. Nakon rata oružje na ovim prostorima postaje suvišno i, teško je zamisliti da BiH u trenutnim okolnostima i rasporedu snaga može da vodi sukob sa nekim od svojih susjeda jer bi se automatski polovina države odmah stavila na stranu protivnika. Umjesto što postajemo deponija za zastarjelo NATO oružje, pametnije bi bilo da se 350 000 000 maraka koje Savjet ministara godišnje u prosjeku izdvaja za potrebe Ministarstva odbrane i Oružane snage, preusmjeri u kapitalne investicije, izgradnju hidro-energetskih objekata, obrazovanje, zdravstveni i penzioni sistem…
Vojska je suvišna i treba da se ukine. Dio pripadnika Oružanih snaga mogao bi se rasporediti u Ministarstvo unutrašnjih poslova i Civilnu zaštitu, te pojačati brojnost policije i pripadnika Specijalnih odreda policije koji će biti neophodni za ozbiljniju borbu sa organizovanim kriminalom. Velike prirodne nepogode koje se nažalost učestalo ponavljaju poslednjih godina pokazale su da nam je neophodna mnogo jača, profesionalnija i bolje opremljenija služba Civilne zaštite, a to bi se moglo uraditi i prekvalifikacijom dijela pripadnika Oružanih snaga BiH. Demilitarizacija je jako važna za RS i BiH jer će se ukidanjem Oružanih snaga i prodajom naoružanja dobiti značajna sredstva te uštedjeti novci u budžetu.
Od Oružanih snaga mogla bi da ostane da postoji samo Svečana paradna jedinica, te manje oružane formacije u oba entiteta kroz koje bi zainteresovani građani-dobrovoljci koji to žele mogli proći kratku vojničku obuku za rukovanje lakim naoružanjem.

MEDIJI

Države u tranziciji imaju puno problema sa korupcijom, tromom administracijom, nefunkcionalnim sistemom i krhkim institucijama pa političari i pojedinci koje nema ko da kontroliše za kratko vrijeme stiču ogromnu moć i bogartstvo na sumnjiv i sporan način. Političkim elitama nije cilj da se stablizuje situacija i da istinski zaživi pravna država koja bi zavela red, pa je podrška slobodnih medija u otkrivanju afera, obuzdavanju bahatih i neodgovornih političkih elita i pritisku na korumpirane pojedince od ogromnog značaja za jačanje institucija. Političari na vlasti u RS i BiH danas se više boje određenih medija i novinara nego svih institucija i političkih partija koje nisu na vlasti. Sloboda govora i nezavisnost medija je od nemjerljivog značaja za društvo u kome živimo, pa država treba da obezbijedi sve uslove za nesmetan rad novinara i medijskih kuća, te da ih oslobodi bilo kakvih pritisaka i uslovljavanja.
Javni servis RTRS plaćaju svi građani preko tv-pretplate pa on mora hitno da se oslobodi pritisaka i kontrole stranke na vlasti. Narodna skupština Republike Srpske širokim konsenzusom i minimalno dvotrećinskom većinom treba da bira upravu RTRS-a na prijedlog posebnog tijela koga bi sačinjavali najugledniji novinari i intelektualci. Sve političke opcije moraju biti ravnopravno zastupljene u informativnim emisijama, a gledaoci ne smiju osjetiti da je na javnom servisu naglašeno promovisanje nekog političara ili stranke. Slično treba postupiti i sa agencijom SRNA, lokalnim radio, tv kućama i novinama kojima upravljaju opštine i gradovi. Depolitizacija i departizacija treba da zahvati i medije kako bi oni postali maksimalno objektivni, neutralni i društveno odgovorni. Država treba da štiti novinare, oštro kažnjava i istraži svaki napad na njih, i izmjenama zakonskih rješenja napad na novinare tretira kao napad na službena lica i državu.
Preko Udruženja novinara RS treba podržati rad istraživačkih novinara, i obezbjediti sredstva za nagrade koje bi dobijali novinari za rasvijetljene afere, objavljene povjerljive dokumente, najbolje istraživačke priče i priloge… Sve se mora raditi maksimalno otvoreno i transparentno, a javnost treba da bude jedan od najboljih kontrolora svake vlasti. Vladini dokumenti o trošenju novca i kadrovskim rješenjima moraju biti dostupni javnosti i novinarima, a svakako da će objektivan rad, istraživačko novinarstvo i pritisak medija i novinara na političare i nosioce važnih funkcija biti od velikog značaja za sređivanje situacije i stvaranje efikasnijih institucija.

ZDRAVSTVO

Zbog brojnih grešaka iz prošlosti, nenamjenskog trošenja sredstava, spornih rekonstrukcija bolnica i domova zdravlja, spornih i suludih nabavki skupocjene opreme i vozila i drugim sumnjivim poslovima naš zdravstveni sistem nalazi se u velikim dugovima i teškoj situaciji. Mnoge zdravstvene ustanove ne mogu da servisiraju tekuće obaveze, redovno isplaćuju plate, doprinose i dugovanja dobavljačima, pa je teško odgovoriti na pitanje kako će se ovaj veliki problem riješiti. Svakako je neophodno ojačati kontrole u radu zdravstvenih ustanova, nabavkama i trošenju sredstava, utvrditi prioritete i nastojati smanjiti troškove na svim nivoima i u svim ustanovama. Veliki problem u radu bolnica je glomazna administracija i višak nemedicinskog kadra, pa je potrebno ispraviti ove greške iz prošlosti. Ljekari su najdragocjeniji dio našeg zdravstvenog sistema, i svakako da treba najviše ulagati u nihovo dalje obrazovanje, usavršavanje, specijalizacije i nabavku neophodne opreme. Na taj način treba nastojati da se što više pacijenata liječi u našim klinikama i bolnicama, i tako smanje troškovi liječenja u inostranstvu.
Ljekar je možda najodgovornije i najstresnije zanimanje, pa država mora da cijeni njihov veliki trud. Kao i u drugim oblastima, moramo se suočiti i sa korupcijom u zdravstvu kako bi se spriječilo da neodgovorni pojedinci kaljaju ugled ostalih uglednih ljekara. Mnogi ljekari sa ovih prostora postali su vrhunski naučnici u svjetski poznatim klinikama, pa bi bilo dobro da se oni još više angažuju u našim zdravstvenim ustanovama i centrima kako bi pomogli liječenje naših pacijenata, ali i prenijeli bogato znanje i iskustva na zdravstvene radnike i tako unaprijedili zdravstveni sistem.
Rješavanje problema i unapređenje zdravstvenog sistema traži široku raspravu i konsenzus najvećih stručnjaka i najboljih poznavaoca ove oblasti koje bi u jedan tim trebao da okupi novi premijer i ministar zdravlja. Oni bi sačinili detaljan plan mjera koje treba povući kako bi se stabilizovala i popravila situacija.

ODNOS CRKVE I DRŽAVE

Poslije pet decenija provedenih u komunističkom sistemu narušio se normalan odnos crkve, njenih velikodostojnika i države. Država je dugo vremena vršila snažan pritisak na vjerske zajednice, preko tajnih službi ubacivala svoje ljude, kontrolisala i kompromitovala crkvu. Nakon pada komunističkog režima odnos se promijenio, crkva je postala važan dio života, ali su pojedini crkveni velikodostojnici zloupotrijebili svoj položaj i postali aktivni učesnici političkih događaja i izbornih procesa. To nikako nije dobro, i treba jasno razdvojiti crkvu od države.
Crkva i njeni velikodostojnici treba da daju savjete i mišljenje kada se rješavaju veliki nacionalni problemi, ali ne treba da se miješaju u politiku, izbore, promovišu ili kritikuju iz dnevnopolitičkih interesa pojedine partije i političare. Sa druge strane država treba da pruži značajnu podršku crkvi kao jednom od stubova društva, ali ne treba da se miješa u unutrašnja pitanja i rad crkve.
Vlada treba da pomaže rad svih vjerskih zajednica, i aktivno učestvuje u procesu daljeg pomirenja i suživota među pripadnicima različitih vjera i nacija.

MLADI, SPORT I KULTURA

Kultura je jako važan segment društva preko kojih država pokazuje kakvi su joj ciljevi i namjere. Pisci, umjetnici i intelektualci moraju imati poseban tretman i društvu, a nacionalna kultura se postepeno mora osloboditi negativnog uticaja stranog faktora. Obnova moralnih i svih drugih vrijednosti nam je prijeko potrebna, i kroz kulturu i obrazovanje na ovom polju mogu se postići najbolji rezultati. Iako na papiru imamo veliki broj raznih kulturnih institucija, mali broj njih funkcioniše i radi na pravi način. I ovdje je potrebno zavesti mnogo više reda, naročito kroz trošenje sredstava kroz razne projekte, republičkog i lokalnog granta i budžeta, te tražiti da sve kulturne ustanove podnose izvještaje o radu i utrošku sredstava i predstave rezultate rada.
Filmska umjetnost je zapostavljena iako je njen uticaj na društvo veliki, pa Ministarstvo kulture sa domaćim televizijskim kućama i stručnjacima treba da radi na oživljavanju ove umjetnosti i pokretanju domaće produkcije. Neophodno je obezbijediti više sredstava za rad umjetnika, pomagati rad muzejskih ustanova, galerija, obilježavanje važnih datuma iz nacionalne istorije…
Mladi su danas jedna od najzapostavljenijih i najugroženijih kategorija stanovništva. Nalaze se na marginama društva, loše su organizovani i pojedinačno se bore za svoja prava. Uprkos visokom obrazovanju i završenim fakultetima većina ne može da nađe posao i tako obezbijedi uslove za osnivanje porodice, pa je neophodno preduzeti mjere kako bi se poboljšao njihov položaj. Potrebna je postepena smjena generacija, pravednija politika zapošljavanja, ali i veća izdvajanja i pomoć države. Praksa dodjele značajnih budžetsih sredstava i grantova, kako sa republičkog tako i sa lokalnog nivoa, podobnim dvorskim omladinskim organizacijama i partijskim aktivistima za fiktivne i besmislene projekte mora da se ukine, a sredstva treba usmjeriti za realne projekte koji će doprinijeti rješavanju konkretnih problema.
Sportski klubovi često su do sada bili paravan za izvlačenje novaca iz Vlade, javnih preduzeća i ustanova sa ciljem da se pojedinci nezakonito obogate. Ova praksa mora da prestane, i se uspostavi jak sistem kontrole u dodjeli i trošenju sredstava. Istisnuti politiku iz sporta, kao i iz mnogih drugih oblasti, te rad sa mladim kategorijama sigurno bi dao bolje rezultate.
Narkomanija je velika pošast savremenog svijeta, a nažalost mnogo mladih nesvjesno ulazi u pakao ovisničkog života. Narkotici su sve jeftiniji na ilegalnom tržištu, posebno sintetičke droge, a to je najbolji pokazatelj koliko se država ozbiljno bori protiv ovog vida kriminala, i koliko brojne policijske akcije u kojima se hapse nižerangirani policajci imaju samo za cilj medijsku promociju i lažno predstavljanje kako se država tobože snažno bori protiv kriminala, a u stvari većina uhapšenih vrlo brzo bude oslobođena i nastavlja da radi razrađeni posao. Osim odlučnijeg suzbijanja narkomanije policijskim akcijama razbijanja klanova, organizovanih kriminalnih grupa i hapšenjem vodećih dilera, treba pokrenuti i preventivne i masovne akcije po školama i kroz medije kako bi mladi spoznali sve opasnosti i strahovite posljedice. Mali je broj adekvatnih ustanova koje se bave liječenjem bolesti zavisnosti, pa država treba da raširi mrežu i omogući liječenje svim ovisnicima.
U vremenu globalizacije polako se gube tradicionalne vrijednosti i identitet, pa treba raditi na očuvanju i promociji tradicije, kulture, morala i norma ponašanja, kulturne baštine, običaja, nacionalne istorije, iskonskih tradicionalnih vrijednosti….

SANACIJA ŠTETA OD POPLAVA

Kao posljedica višedecenijskog nemara, anarhije i neodgovornog ponašanja političara Republiku Srpsku nedavno su pogodile nezapamćene katastrofalne poplave koje su iza sebe ostavile štetu koja se mjeri milijardama maraka. Da je država redovno održavala i kvalitetno gradila nasipe, kanale i druge objekte sigurno je da bismo mnogo spremnije dočekali ovu veliku prirodnu nepogodu, i da bi štete bile daleko manje. Država mora hitno da sanira i izgradi nove odbrambene nasipe uz rijeke u nizijama, prije svega uz Savu i Drinu, kako bi u narednom periodu preduprijedila i mnogo spremnije i organizovanije dočekala eventualne poplave i visok vodostaj rijeka. Za obnovu i sanaciju će trebati puno vremena i novca, a potrebno je iznaći više izvora prihoda kako bi se omogućio povratak stanovništva u poplavljena područja. Veoma je važno da procesom raspodjele i dodjele pomoći, građevinskog materijala i novca rukovode odgovorni i pošteni ljudi kako ne bi dolazilo do zloupotreba, i kako bi se sredstva maksimalno pravedno i ravnomjerno rasporedila.
Političari, prije svega poslanici, ministri, direktori, odbornici, članovi raznoraznih odbora, komisija i drugih tijela trebaju dati lični primjer i odreći se znatnog dijela svojih primanja. Solidarnost treba da pokažu regije i lokalne zajednice koje nisu bile pogođene katastrofalnim poplavama. Vlada treba da u budžetu obezbjedi kontinuirana sredstva za sanaciju, te u saradnji sa državama regiona pokuša da organizuje međunarodnu donatorsku konferenciju. Takođe treba voditi značajne aktivnosti na pronalasku inostranih kreditora koji bi obezbijedili sredstva po povoljnim uslovima za obnovu poplavljenih područja.

Sprovesti program i ostvariti sve što je planirano nije nimalo lak zadatak, ali kada bi se za početak zaustavilo sadašnje pljačkanje i kontunirano propadanje, te osjetio blagi napredak i pozitivne tendencije u svim oblastima postigao bi se značajan uspjeh jer bi se pokazalo da i mi možemo živjeti u normalnoj i uređenoj državi. Neophodno je osloboditi se partijskih i drugih okova, i umjesto u interesu političara i tajkuna raditi u interesu zajednice i svih građana. Stvari se ne mijenjaju preko noći, niti ih može pokrenuti pojedinac i mala grupa entuzijasta, već snažan tim sastavljen od poštenih, obrazovanih i uglednih ljudi. Ozdravljenje je dugotrajan, težak i mukotrpan posao, ali važno je napraviti iskorak ka pravednijem i boljem društvenom uređenju. Intelektualci ne smiju više da ćute i mirno posmatraju propadanje nacije, i krajnje je vrijeme da se u donošenje važnih odluka uključe novi nekorumpirani i obrazovani kadrovi koji će pokrenuti proces cjelokupnog oporavka države i društva. Problemi se ne rješavaju i stvari se ne mijenjaju izlivima bijesa, neredima i protestima na ulici, pisanjem komentara na društvenim mrežama, letargijom i čekanjem da neko drugi preokrene situaciju, već legitimnim sredstvima kroz institucije sistema, mirnom i beskrvavom revolucijom, izborima, dobijanjem narodne podrške i osvajanjem mandata u institucijama u kojima se donose važne odluke. Građani i birači već dugo vremena traže alternativu postojećim strankama, pa je ovo prava prilika da jedna potpuno nova grupacija intelektualaca i mladih ljudi postigne značajan rezultat i postane bitan i neizostavan faktor koji će diktirati tempo i podizati ljestvice u budućoj Vladi Republike Srpske. Stara izreka kaže “da su ruke plašljive kao oči, nikada se ništa grandiozno ne bi napravilo”, pa i za ovaj projekat nisu potrebni novci i brojno članstvo, već hrabost, odlučnost i vjera da možemo živjeti bolje. Ukoliko se novi mladi ljudi i intelektualci dobro organizuju u svakoj Izbornoj jedinici može se osvojiti bar po jedan mandat, a Klub od desetak poslanika u Narodnoj skupštini imao bi presudnu riječ i diktirao bi uslove za formiranje nove ekspertske Vlade koja bi vodila potpuno drugačiju politiku. Zbog toga je potrebno podignuti glavu i glas do konačne pobjede koja će doći kada stvorimo modernu, snažnu, funkcionalnu pravnu državu u kojoj žive potpuno ravnopravni i istinski slobodni građani.

Nebojša Vukanović